Aleksandar od Jugoslavije

Priča o Aleksandru I. Karađorđeviću, “kralju ujedinitelju”, počinje kada se u studenom 1918. godine vraća iz Prvog svjetskog rata u oslobođeni Beograd. Aleksandar Karađorđević je s dvadeset i četiri godine preuzeo kraljevske ovlasti od svog bolesnog oca Petra Karađorđevića i uspješno je zapovijedao vojskom u dva balkanska rata, a pobjedama u Prvom svjetskom ratu zadivio je saveznike. Regent, umoran od šestogodišnjeg ratovanja, prihvaća se stvaranja Jugoslavije, države o kojoj su južni Slaveni sanjali u devetnaestom stoljeću. Od proglašenja Kraljevine SHS postoji snažan otpor kako među saveznicima tako i među srpskim nacionalistima, koji traže stvaranje Velike Srbije umjesto Jugoslavije. Sljedećih godina problemi su se samo umnožavali. Nakon smrti oca, kralja Petra, Aleksandar je proglašen kraljem. Usamljenik, čija je mladost protekla u ratovima, ženi se ljupkom, plemenitom i lijepom rumunjskom princezom Marijom, koja će u narednim godinama roditi tri sina. Konačno se u njegovom životu događaju lijepe stvari. Međutim, njegovoj zemlji prijete s raznih strana. Prisiljen je zavesti diktaturu. Za čudo, država vidljivo napreduje u uvjetima diktature, iako su to bile godine velike krize u svijetu. Tih godina Aleksandar je na Kalemegdanu otkrio spomenik zahvalnosti Francuskoj. Godine 1934. Aleksandar je pozvan u Francusku, koja je htjela odati počast savezniku iz rata. To mu je bio posljednji put jer je ubijen u Marseilleu.

Epizode

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 1

Aleksandar ulazi u Beograd tri dana nakon njegovog oslobođenja. Kao zapovjednik srpske vojske u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu predvodio je brojne pobjedonosne bitke i zadivio svijet. No, umjesto slavlja, obuzima ga gorčina – Srbija je opustošena, spaljena i desetkovana. Dok njegova vojska nastavlja prodor prema Jadranu i Mariboru, Aleksandar započinje stvaranje države Južnih Slavena, čime prestaju postojati Kraljevina Srbija i Kraljevina Crna Gora.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 2

Nakon što mu je teško bolestan otac, kralj Petar, prenio sva kraljevska ovlaštenja, Aleksandar već šest godina vlada kao „kralj umjesto kralja“. Srpska vojska, po nalogu saveznika, nastavlja progon neprijatelja, dok se Aleksandar posvećuje stvaranju Jugoslavije. Savjetuje se s vojvodama, akademicima i piscima kako bi čuo sva mišljenja, i podršku i protivljenje novoj državi. Ubrzo stiže vijest o pogubljenju carske obitelji u Rusiji, među njima i kneginje Olge, s kojom se trebao vjenčati. Potresen, razgovara s djedom, crnogorskim kraljem Nikolom, koji je 1917. izbjegao u Pariz, a koji ne razumije ideju Jugoslavije u kojoj bi sam želio biti kralj. Na kraju, stiže radosna vijest iz Zagreba – građani s oduševljenjem slave ujedinjenje.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 3

Aleksandar je 18. studenoga ušao u Beograd i smjestio se u kući Krsmanovića, a već 1. prosinca 1918. upravo se u toj kući dogodio povijesni čin – proglašeno je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca i stvorena nova država. Mnogi su taj trenutak dočekali s oduševljenjem. Istodobno su se saveznici našli u nezgodnoj situaciji jer su Italiji ranije obećali obalu Jadrana, od Ulcinja gotovo do Trsta. Aleksandra posebno potresa bratoubilački sukob na Cetinju.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 4

U siječnju 1919. godine saveznici u Parizu započinju Mirovnu konferenciju. Aleksandar ondje formalno nema mjesto jer država još nije priznata. Unatoč tome, regent odlazi inkognito. Zbog slave koju je stekao kao ratni pobjednik, pariški tisak brzo otkriva njegov dolazak i kritizira one koji zanemaruju zaslužnog saveznika. Aleksandar neočekivano postaje središnja figura konferencije, a čelnici savezničkih država žele ga upoznati. U Srpskom poslanstvu sastaje se s delegacijom i raspravlja o daljnjim koracima.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 5

Aleksandrov boravak u Parizu bio je vrlo sadržajan. Njegovi ratni drugovi, francuski generali, žele susret s njim, a američki predsjednik Woodrow Wilson također izražava želju da ga primi. Posjeta oduševljava Wilsona, koji pokreće pitanje priznanja nove države. Zbog nezadovoljstva situacijom u Italiji, francuski predsjednik Clemenceau poziva Aleksandra i vojvodu Živojina Mišića kako bi „zastrašili” Italijane. Događaj je organiziran u Strasbourgu, a ne u Parizu, gdje je doček bio veličanstven.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 6

Pariška konferencija nije mogla biti održana zbog nerealnih zahtjeva hrvatskih delegata. U srpskom poslanstvu u Parizu Clemenceau i britanski delegat Lloyd George izvršili su pritisak na njih. Aleksandar je od uspjeha sastanka očekivao priznanje svoje države, što se ubrzo i dogodilo. Wilson je zamolio Norvešku da prva prizna novu državu, a potom su to učinile Amerika i Francuska. U Beogradu je zavladalo slavlje povodom proglašenja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Na prijemu kod regenta Jovan Cvijić iznosi kartu Kraljevine koju je nacrtao, a kada Aleksandar poljubi kartu, nastaje pravo oduševljenje. Beograd izlazi na ulice i pozdravlja regenta nakon usvajanja Vidovdanskog ustava. Jedan komunist baca bombu na Aleksandra, ali ona pogađa banderu. Svjetski državnici javljaju se da doznaju kako je Aleksandar, a već iste večeri on mora u Pariz na operaciju. Njegovo zdravlje, narušeno u ratu, već je bilo u kritičnom stanju.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 7

Prije polaska u Francusku, Aleksandar se oprašta od oca, kralja Petra, na samrtničkoj postelji. Sa sobom vodi kneza Pavla jer ne zna hoće li preživjeti rizičnu operaciju u Parizu. Nakon operacije liječnici cijelo ljeto nastoje održati Aleksandra u životu, a u međuvremenu umire kralj Petar u Beogradu. Po zakonu Aleksandar bi trebao položiti zakletvu, no u Parizu kraj njega sjede nemoćni liječnici. Dok Pašićeva vlada u Beogradu traži rješenje za dinastičku krizu, iz Pariza stiže vijest o čudu – Aleksandar se oporavio, dolazi, polaže zakletvu i postaje kralj. Oženiti ga još treba, no on je zaokupljen drugim brigama. Tada mu pokažu sliku rumunjske princeze Marije.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 8

Na dvoru u Bukureštu održana je svečanost na kojoj su se Marija i Aleksandar upoznali i zbližili. Tijekom medenog mjeseca na Bledu shvaćaju da im brak, sklopljen iz državnih interesa, prerasta u ljubav. Po povratku u Beograd, Aleksandar prima bugarskog premijera Stambolijskog, koji želi priključiti Bugarsku Jugoslaviji i predlaže Aleksandru da postane car Južnih Slavena. Aleksandar tu ideju vidi kao plemenitu, ali naivnu.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 9

Stiže vijest iz Sofije – pučisti su preuzeli vlast, a Stambolijskom su odsjekli ruku kojom je potpisao ugovor o prijateljstvu sa Srbijom, a zatim i glavu. U Zagrebu mitinzi na kojima Radić propagira nepoštivanje Ustava i stvaranje Republike Hrvatske unutar Kraljevine SHS. Nudi Sovjetima pristup Internacionali, što Beogradu dosadi i uhapse ga. U zatvoru ga posjeti Pašić da ga pridobije za koaliciju. Radić je potom primljen kod Aleksandra, sav preodoban. Aleksandar poznaje njegovu slabost – Mussolinija, koji otvoreno traži dalmatinsku obalu. Država SHS i Aleksandar stoje na braniku. Aleksandar, uz Milutina Milankovića, razgovara s patrijarhom i vladikama i predlaže kalendar prema kojem svi kršćani slave Kristovo rođenje i uskrs istog dana. Ipak, dvije kršćanske konfesije ne uspijevaju prevladati dugogodišnje razlike i mržnju.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 10

Kraljev prijatelj, kipar Ivan Meštrović, na imanju u Topoli izrađuje Aleksandrovo poprsje i daje mu objektivne informacije o stanju u zemlji, posebno o Hrvatima. Aleksandar i Marija kreću na turneju po državi, gdje ih narod srdačno dočekuje. Istovremeno stižu upozorenja da mnogi „rade kralju o glavi”. Aleksandra najviše zanima kako će ga dočekati Crnogorci. Daje dopuštenje za obnovu Njegoševe kapele i sudjeluje s Marijom u procesiji ponovnog iznošenja Njegoševih ostataka. Talijani ih upozoravaju topovskom paljbom dok plove Jadranom. U Splitu vojska održava paradu, masa pozdravlja kralja, a Radić polaže zakletvu i izgovara pjesmu posvećenu kralju. Marija rađa djecu, a Aleksandar juri automobilom kroz grad. Na Opplencu joj povjerava brige vezane uz Nikolu Pašića i njegovog sina.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 11

Turneja kraljevskog para kroz Hrvatsku odvija se u sjeni političkih napetosti. Aleksandar ima neugodan susret s Nikolom Pašićem zbog ponašanja njegovog sina, što Pašića duboko potresa. Umire ubrzo nakon toga. Radić sklapa novi savez s Pribićevićem i održavaju vatrene govore u Zagrebu, dok Radić na kraljevom prijemu djeluje smireno. Parlament postaje kaotičan – galama, psovke i napadi riječi. Napetost se nastavlja, bez naznaka da bi situacija mogla biti povoljna.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 12

Buka u Skupštini ne prestaje. Radić traži riječ i optužuje Aleksandra za smještanje brata u zatvor. Kaos eskalira kada Puniša Račić izvadi pištolj i puca – dvojica mrtvih, dvojica teško ranjenih, uključujući i Radića. Bijes zahvaća Zagreb i Hrvatsku; deseci mrtvih i ozlijeđenih s obje strane. Kralj posjećuje Radića u bolnici i moli ga da smiri Hrvate. Pribićević traži ispriku od kralja, ali Aleksandar mu hladno poručuje da se ne protivi otcepljenju Hrvatske – ako bude trebalo, on će „amputirati” zemlju. Pribićević ostaje šokiran, nesvjestan reakcije Mussolinija na nezavisnu Hrvatsku.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 13

Slovenci dolaze kralju uznemireni viješću o „amputaciji” Hrvatske. Aleksandar im obećava koridor uz mađarsku granicu do Slovenije, a Mehmedu Spahi nudi posebna rješenja za Bosnu. Kralj okuplja ugledne ljude da čuje njihova mišljenja – knez Pavle, Stojan Protić, Slobodan Jovanović, Isidora Sekulić, Ljuba Davidović, Milutin Milanković, vojvode Stepanović i Bojović te predsjednik vlade Velja Vukićević. Stavovi su podijeljeni – od onih koji smatraju da je ujedinjenje bila pogreška, do onih koji vjeruju da bi rušenje bilo pogrešno. Stjepan Radić preminuo je. U Zagrebu traje četverodnevni defile, a pogrebna povorka okuplja oko 200 000 ljudi. Aleksandar dobiva novog političkog protivnika – Vlatka Mačeka.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 14

Aleksandar pokušava pronaći rješenje u razgovorima s Mačekom i Pribićevićem, no Maček uporno drži stavove na kojima je inzistirao Radić. Žele dualnu konfederaciju i Hrvatsku do Zemuna. U Zagrebu su česti nemiri, a djelovanje ustaša je prisutno. Aleksandar odlučuje prekinuti kaos – suspendira ustav i uvodi diktaturu. General Živković formira novu vladu koja preuzima svu vlast. Dijeli državu na banovine. Maček se žali da je Zetska banovina, namijenjena Crnogorcima, zapravo Zetoslavija, uključujući Dubrovnik, Hercegovinu i Metohiju. Svjetska kriza pogađa banke, ali privreda napreduje; ruski emigranti grade palače u Beogradu. Aleksandar putuje brodom „Dubrovnik” u Istanbul, u pratnji Luke Mesečine, gdje ga dočekuje Mustafa Kemal Atatürk.

Aleksandar od Jugoslavije, epizoda 15

Aleksandar kreće za Marseille, na svoje posljednje putovanje. U Zelenici saznaje da na moru vlada nevrijeme, pa nagovara Mariju i Pavla da idu vlakom u Pariz. On sam mora do Marseillea odati počast ratnim drugovima. Sutradan brod „Dubrovnik” pristaje kraj Marseillea. Aleksandar odbija pancir košulju i izvještaj o sigurnosti. Francuski avioni lete u počasnom nadletu, s obale pucaju plotuni i čuju se povici građana. Doček je veličanstven, snimaju ga sve velike europske kompanije. No među okupljenima je i Vlado Černozemski, koji ispaljuje smrtonosne hitce u Aleksandra. Ispraćaj Aleksandra u kovčegu, iako tužan, bio je jednako veličanstven – od Marseillea, preko Splita, Zagreba i Beograda, do crkve na Oplencu, vječnog počivališta Karađorđevića.