Aleksandar od Jugoslavije

Priča o Aleksandru I. Karađorđeviću, “kralju ujedinitelju”, počinje kada se u studenom 1918. godine vraća iz Prvog svjetskog rata u oslobođeni Beograd. Aleksandar Karađorđević je s dvadeset i četiri godine preuzeo kraljevske ovlasti od svog bolesnog oca Petra Karađorđevića i uspješno je zapovijedao vojskom u dva balkanska rata, a pobjedama u Prvom svjetskom ratu zadivio je saveznike. Regent, umoran od šestogodišnjeg ratovanja, prihvaća se stvaranja Jugoslavije, države o kojoj su južni Slaveni sanjali u devetnaestom stoljeću. Od proglašenja Kraljevine SHS postoji snažan otpor kako među saveznicima tako i među srpskim nacionalistima, koji traže stvaranje Velike Srbije umjesto Jugoslavije. Sljedećih godina problemi su se samo umnožavali. Nakon smrti oca, kralja Petra, Aleksandar je proglašen kraljem. Usamljenik, čija je mladost protekla u ratovima, ženi se ljupkom, plemenitom i lijepom rumunjskom princezom Marijom, koja će u narednim godinama roditi tri sina. Konačno se u njegovom životu događaju lijepe stvari. Međutim, njegovoj zemlji prijete s raznih strana. Prisiljen je zavesti diktaturu. Za čudo, država vidljivo napreduje u uvjetima diktature, iako su to bile godine velike krize u svijetu. Tih godina Aleksandar je na Kalemegdanu otkrio spomenik zahvalnosti Francuskoj. Godine 1934. Aleksandar je pozvan u Francusku, koja je htjela odati počast savezniku iz rata. To mu je bio posljednji put jer je ubijen u Marseilleu.